
IZVOR – Borba – broj 181 – strana 3 – 04 jul 1965 godine //
Dunav se mora zauzdati do proleća
Legenda simbola na karti:
- KANALI
- I ODBRANBENA LINIJA
- II ODBRANBENA LINIJA
- POPLAVLJENE POVRŠINE
- BRANJENE POVRŠINE
Odbrana u Slavoniji i Baranji traje od 1. do 11. aprila i od 29. aprila do…
Štete: dosad 45 milijardi i 285 miliona dinara. Za preventivne akcije već dato preko 5 milijardi i 800 miliona dinara.
Poplavljeno: 52.000 hektara, od čega 20.745 hektara obradivog zemljišta i oko 17.000 hektara zasejanih površina. Uginulo 4.995 divljači. Poplavljeno i odneseno vodom preko 88.000 kubnih metara drva.
Srušeno, uništeno i oštećeno 2.944 stambena objekta i 4.620 stanova; javnih objekata 21.140 kvadratnih metara, poljoprivrednih objekata preko 165.000 kvadratnih metara, industrijskih objekata 19.000 kvadratnih metara.
Srušeno i oštećeno oko 60 kilometara puteva, 24 kilometra kanala, 30 kilometara vodovoda. Brani se oko 100 kilometara dunavskog nasipa u Baranji.
Utrošeno za odbranu 1.500.000 vreća i oko 3.000 kubika građevinskog materijala. Za evakuaciju korišćeno oko 2.000 šatora.
Dosad u odbrani učestvovalo, zajedno sa pripadnicima JNA, članovima civilne zaštite i građanima, oko 30.000 ljudi. Dato je 404.147 radnih dana; učestvovalo 23.186 traktora i kamiona.
Oko 149.000 stanovnika Slavonije i Baranje sa ugroženog područja vakcinisano protiv zaraznih bolesti. Ugroženo 66 naselja sa 25.971 stanovnikom. Evakuisano 3.842 porodice sa 15.476 članova.
Još najmanje 20 dana trajaće u Bačkoj, odnosno Vojvodini i Slavoniji strah, zabrinutost i neizvesnost. Opasnost će proći kada Dunav opadne za dva-tri pa i četiri metra. Sada se povlači santimetar po santimetar, ali to je i dobro, jer bi naglo povlačenje moglo da naruši uspostavljenu ravnotežu između pritiska vode i konstrukcije nasipa, pa i do novih još težih prodora.
Sve dok se reka, dakle, potpuno ne smiri, voda može svakog trenutka da napravi pravu pustoš, da osvoji u apatinskom kraju još 20.000 hektara, oko Bogojeva — 26.000, Bača — 26.000, oko Bačke Palanke do Novog Sada — 11.000, od Novog Sada do Kovilja — 20.000, oko Bečeja — 24.000, Zrenjanina — 29.000, Titela — 6.000, od Čente do Orlovata — 31.000, oko Jaše Tomića — 5.000, i oko Novog Itebeja — 12.000 hektara. U Slavoniji je već poplavila šta je stigla.
Iako bi to bilo strašno, još uvek ne bi bilo najgore.
Veliki gradovi i naselja kao što su Novi Sad, Bačka Palanka, Apatin, Zrenjanin i niz drugih nalaze se na znatno nižim kotama od nivoa reka. Od Apatina, do Novog Sada postoji prirodni pad od 8 metara pa ako bi Dunav pobedio odbrambene nasipe kod Bezdana, savladao Češku Ćupriju (to je ustava na glavnom kanalu prema Novom Sadu) onda bi se sjurio potapajući polja, naselja u Novom Sadu. Stoga, vreće sa zemljom i peskom koje se ovih dana postavljaju oko svih važnijih novosadskih zgrada, naređenja svim privrednim organizacijama da se obezbede od vode i to u visini od najmanje jednog metra, nisu nikako rezultat panike već neophodna opreznost. Uostalom, u poslednjih 100 godina u svim ovim regionima dešavale su se slične stvari, jer je Dunav sa svojim plitkim, nestabilnim koritom neprestano menjao svoje tokove.
Eto, sve ovo što je nabrojano, sa 49 naselja u kojima živi pola miliona stanovnika, više od pola miliona hektara zemlje, štiti već šezdeseti dan oko 30.000 ljudi dnevno koji su ostavili radna mesta u fabrikama, u poljima, u nadleštvima.
Do danas je preko pola miliona ljudi savladavalo Dunav, do kraja krize biće ih sigurno još toliko.
Dakle, ako ovih 20 preostalih dana koliko će kriza moći da potraje, ne dođe do novih pogoršanja tek bi se onda mogla podvući crta ispod ove do sada najveće zabeležene dunavske katastrofe koja je uništila vrednosti ljudskog rada u visini od preko sto milijardi dinara, koliko se sada, naoko, može utvrditi. Jer, Dunav je još pokrio mnoge objekte i ne zna se kakva je stvarna vrednost svih pričinjenih šteta.
Do sada — prema podacima Sekretarijata za poljoprivredu Vojvodine — stihiji smo predali (ne računajući Baranju) 12.500 hektara pod pšenicom, 27.500 hektara pod kukuruzom, 4.000 hektara zasejanih industrijskim biljem, 4.000 hektara pašnjaka, 54.000 hektara šume — sve u svemu Dunav je ovoga puta potopio oko 111.800 hektara računajući ne samo teritoriju koju je preplavio vodom već i zemlju oštećenu radom mehanizacije na obezbeđivanju nasipa.
Do sada, Dunavu smo morali predati 4.350 kuća od kojih je već 600 srušeno, iseliti 24.000 ljudi, evakuisati Vajsku, Begeč, Bačko Novo Selo, Belo Blato i Kničanin, u Banatu uposliti pola miliona građana i 14.000 vojnika, 586 velikih mašina, 10.000 kamiona i traktora, 13.000 zaprežnih vozila, vakcinisati 76.000 stanovnika i pripremiti za vakcinaciju još 270.000 (što će se obaviti ovih dana), izgubiti u industriji 13 milijardi dinara…
To je, ukratko, grubi bilans dosadašnjih nevolja i šteta, pod pretpostavkom da će se Dunav smiriti.
Posle prvog većeg prodora Dunava 17. juna kod Bogojeva, gotovo je stalno prisutno pitanje da li su nasipi mogli da izdrže dunavsku vodu iako je katastrofalnija od svih do sada ikada zabeleženih. Kakvo je stanje nasipa pored ove velike reke?
Dužina prve i najglavnije odbrambene linije pored svih reka u Vojvodini iznosi ukupno oko 1.320 kilometara. Pored Dunava — 286 km, Tise — 135, starog i plovnog Begeja — 174, i Tamiša 83 kilometra. To je u stvari jedinstvena linija jednog nasipa podignutog u neprekidnom nizu izuzev mesta gde su iskorišćeni visoki prirodni tereni.
Svi ovi nasipi sagrađeni su pre 50 godina. Godine 1895. sagrađen je nasip na relaciji Bogojevo—Vajska, 1912. — Čibsko-begečki, 1914. — novosadski a 1932. pančevački. Na ovaj način duž Dunava je oteta teritorija u širini od preko tridesetak kilometara i na tom ogromnom prostoru, pogotovu u Bačkoj, nikla su poslednjih četrdesetak godina niz velikih naselja koja su ovoga puta došla pod udar vode.
Jedini nasip sagrađen posle drugog svetskog rata jeste takozvani Siga Kazuk, kod Bezdana, u dužini od 12 kilometara.
Prema uobičajenim normama visina nasipa mora da bude veća bar za jedan i po metar od poslednjeg zabeleženog najvišeg vodostaja.
Ali, ovi nasipi, na mnogim mestima nemaju tu visinu. Od rumunske granice do Kovina, kruna nasipa samo se delom poklapa sa linijom sigurnosti, od Kovina do Pančeva (20 km) nasipi su niži za 60 santimetara, novosadski za pola metra, između Bačke Palanke i Mladenova za 1,10 metra, od Bogojeva do Vajske za 40 santimetara, od Apatina do Bezdana do jednog metra ispod linije sigurnosti.
Januara ove godine, direkcija Dunav—Tisa—Dunav upozorila je Pokrajinsko izvršno veće o stanju sistema za odbranu od poplava označavajući slaba mesta na nasipima. U toj informaciji rečeno je da nasipi 44 km nizvodno od Bogojeva nemaju dovoljno zaštitnu visinu a ni potreban poprečni presek, da je isto stanje sa beogradskim kejom i kejom Moše Pijade u Novom Sadu a i u Petrovaradinu, zatim da slaba mesta predstavljaju nasipi kod Azotare u Pančevu, crpne stanice Gaj, nizvodno od Kovina itd.
Starost nasipa nije presudna smatraju mnogi stručnjaci. Čak, bolji su što su stariji, ali uz neminovni uslov: da se redovno održavaju, pregledaju, pojačavaju, zatravljuju, po mogućnosti asfaltiraju po krunici, proširuju, neprestano ispituju podloge — jednom reči sve ono što mi do sada nismo radili ili bar nedovoljno uradili.
Prema podacima iz direkcije Dunav—Tisa—Dunav, za nasipe je 1963. godine dato 40 miliona dinara, 1964. — 80, a ove 540 miliona od 703 zahtevanih.
Ovo su zaista nedovoljna sredstva, jer kilometar nasipa košta oko 120 miliona dinara (prema cenama iz 1960. godine), približno koliko i kilometar modernog auto-puta.
Uprkos pozamašnim sredstvima koja su se sticala od vodoprivrednog doprinosa po raznim osnovama, ulaganja u nasipe, kao što se vidi, bila su nedovoljna ne samo za ma kakvu rekonstrukciju već ni za redovno održavanje ovakvih kakvi su, sa malim visinama, dotrajali, zapušteni.
U ovom momentu potrebno je kako se tvrdi u direkciji kanala Dunav—Tisa—Dunav oko 6 milijardi dinara kako bi se zatvorili svi prodori koje je Dunav učinio poslednjih mesec dana.
A za rekonstrukciju nasipa, s tim da se zadrže dosadašnji principi odbrane, prema informaciji od 19. juna ove godine, potrebno je uložiti oko 21,4 milijarde dinara.
Svi u Vojvodini ističu, naročito u Bačkoj da se sa ovakvim nasipima kakvi su sada nikako ne sme čekati proleće.
Međutim, sada nisu u pitanju toliko sredstva (pod pretpostavkom da se pronađu izvori) koliko vreme.
Ako se Dunav potpuno povuče polovinom avgusta, biće potrebno još najmanje dvadesetak dana za ispitivanje svih deonica nasipa kako bi se znalo tačno šta treba uraditi.
Preostaje, dakle, vreme od polovine avgusta do jeseni za ogromne radove koje treba izvršiti na nasipu. A kakvog su obima ti radovi neka kaže samo ovaj podatak: Dunav je na mestu kod Bogojeva gde je napravio prodor polovinom juna, podlokao i stvorio krater na ulaznom mestu u veliko jezero koji je dubok više od 80 metara!
Uprkos „tesnom“ vremenu, postoje mogućnosti da se poslovi završe na vreme zahvaljujući pre svega mehanizaciji koja je sada prvi put primenjena u odbrani i pokazala dragocene rezultate. Na mnogim mestima buldožeri su spasli Bačku.
Svakako, potrebne su i ruke ljudi.
Bačka, Baranja, zaista ne smeju da čekaju proleće sa ovako provaljenim nasipima. Naročito Bačka.
Velimir Petrović
IZVOR – Borba – broj 181 – strana 3 – 04 jul 1965 godine
Ovaj članak se nalazi na pod domenu Arhiva novina, dok je osnovni sajt Album za marke.
Napomena; članak je u osnovi napisan na ćirilici (ovde sam ga prebacio na latinicu radi boljeg indeksiranja na pretraživaču),



