130 godina horskog pevanja u Apatinu (I)

novinski članak o horovima i horskom pevanju u apatinu, o istoriji

IZVOR – Glas komune – broj 670 – strana 6 – 11 mart 1989 godine //


Piše: MARGITA POGANJ

130 godina horskog pevanja u Apatinu (I)

»Pesma nas je održala, njojzi hvala« — rečeno je prošle godine na 120-oj godišnjici Somborskog (Srpskog) pevačkog društva. Staro je, nema šta, iako nije najstarije pevačko društvo u Somboru. Još ranije- 1859. godine je u Apatinu osnovano Apatinsko muško pevačko društvo, koje je tada jedno od prvih u Vojvodini.

U drugoj polovini prošlog veka su se širom Vojvodine udruživali istomišljenici u najrazličitija udruženja. Ljubitelji pesme osnovali su pevačka društva i svojom članarinom kao pomažući članovi održavali ih. Aktivni članovi društva su pevali u horu, nastupali na svečanostima i samostalnim koncertima, uvežbavali i prikazivali muzičke pozorišne predstave i druge programe za čajanke i balove, održavali kontakte sa pevačkim društvima drugih mesta, gostovali u njihovim proslavama, učestvovali na takmičenjima, čak na osnovu ugovora sa crkvenom opštinom obezbedili joj uz novčanu protivuslugu kvalitetnu vokalnu muziku za veće verske praznike.

Posebnom pažnjom su organizovani jubileji sa učešćem i desetak horova sa strane (čak iz inostranstva), prilikom kojih su učesnicima poklonjene prigodne značke, izrađivan dekorativni spomen-tabloi, odštampane brošure odn. varedni brojevi listova, ovekovečivši slavlje u čast pesme. Za predsednike su izabrane najvidnije ličnosti koji su svojim ugledom, a još više dotacijama mogli pomagati društvo. Pevačka društva su imala svoje pravilnike koji su odobravani od odgovarajućeg ministarstva, svoju blagajnu i knjigovodstvo. Veća mesta imala su uporedo više horova, koja u se razlikovala po sastavu članstvu, po izboru repertoara, jeziku pevanja odn. po kvalitetu: omladinski, zanatski, radnički, građanski, crkveni.

Horovođe bili su skoro isključivo učitelji. Pored članarine prihod je obezbeđivan i prodajom ulaznica sa nastupa. Od prihoda je plaćan honorar dirigentu, nabavljan notni materijal, muzički instrumenti, scenska oprema, a preostalo je i za dobrotvorne svrhe. Kad je 1892. godine u Slovačkoj vladala velika glad Apatinsko muško pevačko društvo poslalo im je pomoć u hrani.

Valja od starih naučiti sve što je vredno, što je i današnjim potomcima od koristi.


IZVOR – Glas komune – broj 670 – strana 6 – 11 mart 1989 godine

Ovaj članak se nalazi na pod domenu Arhiva novina, dok je osnovni sajt Album za marke.


Scroll to Top